I tako...

21.11.2022. bila sam na hipnoterapiji i to preko Skypea, jer Marija Maca Čajić Simić živi u Tuzli, a ja u Varaždinu. Kad je krenula učiti, ja sam rekla: radit ćeš meni. A to što želim riješiti je za mene veliko ograničenje – ne podnosim vožnju u autobusu, automobilu (osim ako sama ne vozim), brodu, vlaku ako sjedim leđima okrenuta lokomotivi. Zato ne volim putovanja, a kad putujem, za mene je to sve samo ne uživanje. Prvo što sam primijetila bilo je više energije, spavanje bez snova, više smijeha...

No, prvi test bio je 03.12.–04.12.2022. Odlazak u Zagreb na seminar.

To što smo nas dvije prijateljice ne znači da izmišljam i prodajem maglu, jer imam dva svjedoka.

Cijelo vrijeme do Zagreba pričala sam s Vesnom Sedlar, smijala se, ni jednom mi želudac nije došao do nosa. Koje olakšanje!

Kad smo se vraćali kući, tu i tamo mi je došao dobro poznat osjećaj, ali je prošao. Možda radi zelenih čarapa koje nisam imala na povratku? Tko zna...?

Uglavnom, slušam i dalje snimku, pratim poruke Višeg Ja, mada, tu i tamo zaboravim... Kao nešto zeleno.

Prošlo je 14 dana, javljam se dalje s novim iskustvima...

Drago mi je da i na ovaj način sad možemo puno više znati o hipnoterapiji.

Iz ličnog iskustva mogu reći da mi je Maca svojim tretmanom pomogla da se oslobodim negativnih emocija sakupljenih kroz više godina.

Nestao je stalni bol u gornjem dijelu leđa koji se vezuje uz stres i negativne emocije.

Mnogo bolje spavam i ne koristim tablete za smirenje da bih zaspala.

Sada mi je najčešće dovoljan samo neki od biljnih čajeva za smirenje kako bih zaspala i kako bih ponovo zaspala u slučaju da se probudim u toku noći.

Hvala Marija Maca Čajić Simić.

Sinoć odslušala prvu snimku hipnoterapije.

Nježan, strpljiv, umirujuć glas.

Prvu noć zaspah kao mala beba i jutros se probudih drugačija, odmorna.

Ponovo preslušah snimku i sa lakoćom uradih svakodnevne obaveze.

Kao nova ja.

Maco, moja zahvalnost tebi od srca.

Još uvijek se ne prepoznajem.

Nastavljam slušati redovno.

Divna si.

Hvala od srca.

Jutro, samo da se javim.

Išla sam kod endokrinologa juče, rezultati su idealni, tako kaže.

Ostajem na dozi od 25 mg svako jutro, kaže da ima šanse i da mi ukine terapiju ako ovako ostane.

A ja sam nastavila sa našom terapijom ujutru i uveče.

Osjećam se stvarno dobro, rasterećeno.

Ponavljam u sebi ono što sam samoj sebi dala upute.

Strahovi polako nestaju.

Veliki osmijeh na licu. Zrači. Zagrljaj. Cmok, cmok, cmok (bučno).

Hvala vam puno. Super mi ide i divno se osjećam.

Meni puno srce.

Priča o hipnoterapiji

Tema: vrednovanje same sebe

Prošlo je tri mjeseca, snimku sam slušala po uputi 2x dnevno, a da je često nisam ni čula, jer zaspim.

No, snimka nije namijenjena mojem logičkom umu, već podsvijesti koja se mora reprogramirati, tako da nije važno da li sam skoncentrirana na slušanje ili zaspim dok snimka traje – podsvijest nikada ne spava.

Prvih mjesec dana slušala sam je nakon buđenja i prije spavanja.

I sada je slušam prije spavanja. Pomaže mi da spavam kao beba.

Kad se probudim u noći, pustim je i opet zaspim.

Rješavala se mic po mic. Prvo sam uvidjela kako sve češće spominjem vrijednost svog rada. Što mi je uvijek bilo neugodno.

Iz nekih uvjerenja i vjerovanja: da li je to što radim dobro, ljudi nemaju novaca, previše je, teška su vremena...

Jedna od riječi u snimci je samoizražavanje. U početku sam tu riječ spojila sa svojom kreativnošću, a na kraju ona meni znači da ja izražavam ono što mislim i osjećam, a vezano je za mene i vrijednosti koje nosim u sebi.

Ne plašim se izgovoriti sebi i drugima: "Wau, kako sam dobra, predobra, odlična, fantastična."

I to ne znači da sama sebe precjenjujem – svjesna sam svojih kvaliteta.

Znam koliko vrijedim. Prestala sam se na neki način podcjenjivati.

Iz straha od uspjeha. I neuspjeha.

Bez obzira što su prošla tri mjeseca, ja snimku i dalje slušam, jer mi čini dobro.

Danas je ujutro nisam slušala, nisam osjećala potrebu. Ali navečer, slušat ću.

Naši problemi, uvjerenja ili ograničenja nisu nastala preko noći i ne mogu se riješiti odmah.

Snimka je osim programiranja podsvijesti i izlazak iz zone komfora – treba odvojiti vrijeme za nešto novo, drugačije, za sebe.

Učiniti nešto za sebe, nama ljudima je najteže.

Hvala Marija Maca Čajić Simić.